ZAPRAF odnosno punim imenom Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava proizvođača fonograma.

Udruga je osnovana 1995. godine pod imenom Hrvatska diskografska udruga (HDU), a u travnju 2005. promijenila je ime u ZAPRAF te ima prvenstvenu svrhu kolektivno ostvarivanje prava.

U isto vrijeme osnovana je nova HDU sa zadaćom ostvarivanja ostalih interesa diskografske industrije i antipiratskog programa, a što je do tada obavljala jedinstvena udruga.

ZAPRAF svoju djelatnost obavlja na temelju odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV) previđenog u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP).

ZAPRAF štiti prava svih domaćih diskografa - proizvođača fonograma na temelju njihovih dobivenih punomoći i na temelju samog ZAPSP-a, ali i svih stranih diskografa - proizvođača fonograma na temelju ugovora o ekskluzivnom zastupanju sklopljenih između domaćih diskografa i stranih diskografa - principala za teritorij RH i na temelju samog ZAPSPa.

Naime, ZAPSP u svojoj odredbi čl. 159. st. 2. sadrži zakonsku presumpciju prema kojoj udruga za kolektivno ostvarivanje prava ima punomoći svih domaćih i stranih nositelja prava.

Također u ovom kontekstu treba spomenuti i međunarodne ugovore i konvencije koje je prihvatila i ratificirala Republika Hrvatska ( Bernska konvencija, Rimska konvencija, Univerzalna konvencija, Fonogramska konvencija, Satelitska konvencija, Sporazum TRIPS, Ugovori WCT i WPPT), a na kojima se temelji cjelokupni svjetski sustav kolektivne zaštite, pa tako i Hrvatski.

ZAPRAF (samostalno ili putem jedinstvenog ugovora sa HDS ZAMP-om kojim se reguliraju sva tri prava–autorsko, izvođačko i pravo proizvođača fonograma) daje korisnicima dozvole za iskorištavanje fonograma–nosača zvuka u vlasništvu diskografa–proizvođača fonograma čija prava štiti te od njih prikuplja naknadu za korištenje istih od korisnika, koju potom dijeli proizvođačima fonograma koji su dali punomoć za isto.

Naknadu za iskorištavanje fonograma dužni su plaćati svi koji u svom poslovanju koriste glazbu:
Prvenstveno su to TV i radijske postaje i tzv. mali korisnici (ugostiteljski objekti, hoteli, trgovinski i dr. poslovni prostori, kinematografi, muzeji, galerije, sportski prostori, plesne škole i sl.).

Naknadu od tzv. malih korisnika i lokalnih radio i TV postaja HDS ZAMP, HUZIP I ZAPRAF ubiru zajednički putem stručne službe HDS ZAMP-a, tako da navedeni korisnici plaćaju jedinstvenu naknadu za sva tri prava–autorsko, izvođačko i pravo proizvođača fonograma.

Naknade su utvrđene Tarifama, a iste su objavljene u Narodnim Novinama u sklopu Pravilnika o naknadama i to:
NN br.1/97–za autore
NN br.1/97–za izvođače
NN br.116/00–za proizvođače fonograma.

Prosječne sveukupne naknade za sve tri grupe nositelja prava po danu iznose:
- za ugostiteljske objekte 5,00 kn,
- trgovinski i slični prostori 0,55 kn i
- hoteli (po sobi) 0,40 kn.

Radi smanjenja troškova kolektiranja, a samim time i sniženja naknade za koju se tereti korisnik,
HDS ZAMP, HUZIP i ZAPRAF su sklopili posebne višegodišnje Opće ugovore i sporazume s mnogim asocijacijama korisnika u kojima je predviđen niz pogodnosti npr. popusti za uredne korisnike, obročno plaćanje, reprogramiranje dugovanja, povlačenje pokrenutih sudskih postupaka i sl.

Tako udruge imaju zajednički sklopljene ugovore sa:
HURIN-om - Hrvatskom udrugom radija i novina;
UNRP-om - Udrugom nezavisnih radio-postaja;
HGK-om – Hrvatskom gospodarskom komorom i županijskim komorama;
HOK-om – Hrvatskom obrtničkom komorom i županijskim komorama;
HUH-om – Hrvatskom udrugom hotelijera i restoratera te
UPZI-jem – Udrugom priređivača zabavnih igara.

Tako ubrana naknada sukladno evidenciji o javnom iskorištavanju fonograma raspodjeljuje se proizvođačima fonograma prema Pravilniku o raspodjeli ZAPRAF-a.
Svaki diskograf dobiva onoliki postotak od sveukupno ubrane svote novčane naknade, koliko su se njegovi fonogrami učestalo koristili u odnosu na druge fonograme.
Podatke o korištenju repertoara tzv. «plahtice», radijske i televizijske postaje su dužne redovito dostavljati, a navedeni izvještaji moraju sadržavati podatke o autoru, izvođaču i proizvođaču fonograma djela koje se izvodi, trajanju izvođenja te vremenu i učestalosti izvođenja.

Sukladno ZAPSPu Rješenje kojim se odobrava djelatnost kolektivnog ostvarivanja prava DZIV može izdati samo jednoj udruzi u Republici Hrvatskoj za pojedinu vrstu nositelja prava.

Osim ZAPRAF-a na teritoriju Republike Hrvatske djeluju još 3 udruge za kolektivno ostvarivanje prava:
- Hrvatsko društvo skladatelja – stručna služba Zaštita autorskih muzičkih prava (HDS ZAMP) kao udruga za kolektivno ostvarivanje autorskih prava,
- Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) kao udruga za kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava i
- Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) kao udruga za kolektivno ostvarivanje autorskih prava na audiovizualnim djelima i prava proizvođača videograma.

Sve udruge surađuju sa svjetskim bratskim udrugama te sudjeluju u radu svojih krovnih svjetskih organizacija – autori CISAC-a i BIEM-a, izvođači SCAPR-e, a proizvođači fonograma IFPI-ja.

Na taj način je i Hrvatska dio dobro umreženog i visoko organiziranog međunarodnog sustava kolektivne zaštite autorskih i srodnih prava.

Internetske aktivnosti ove vrste obično uključuju umnožavanje, prijenos ili distribuciju u obje zemlje, pa bi se mogli primijeniti zakoni obiju zemalja. Međutim, vlasnici autorskih prava obično poduzimaju pravne radnje u zemlji u kojoj se prekršitelj zakona nalazi.
Većina zemalja u kojima je Internet proširen potpisale su međunarodne sporazume koji omogućavaju da sudske presude iz jedne zemlje budu provedene u drugoj zemlji.

Veliki dio "izravnog razmjenjivanja datoteka" (peer-to-peer) smatra se nezakonitim umnožavanjem i prijenosom materijala koji je zaštićen autorskim pravom. No to je pitanje o kojem moraju odlučiti mjerodavni nositelji autorskih prava. Sve je u redu ako vlasnici prava nad nekom određenom pjesmom pristanu da se ta pjesma uključi u uslugu peer-to-peer i da se umnožava i prenosi bez plaćanja naknade ili ograničenja.
Međutim, većina nositelja prava na to ne pristaje, jer smatraju da takvo izravno razmjenjivanje datoteka šteti prodaji glazbe i zaradi ljudi koji se tim poslom bave.

Kršite zakon bilo da na Internet stavljate jednu pjesmu zaštićenu autorskim pravom ili tisuće takvih pjesama. Dakako, učinak onoga što činite na zakonitu glazbenu zajednicu veći je što više glazbe nezakonito stavljate na Internet.

Takve isprike autorsko pravo ne poznaje. Zakon razmatra ono što se uistinu događa - a to je nezakonit prijenos i reprodukcija glazbe, odnosno vlasništva - a ne natpise ispisane "sitnim slovima" koji su očigledno lažni.

To je u redu, ako vam takvo što dopušta nositelj prava. Neka komercijalna mrežna mjesta dopuštaju da poslušate isječke pojedinih pjesama, ili da "skinete" ograničeni broj skladbi kako biste "kušali" glazbu.
No ne postoji općenito pravo ili očekivanje koje bi vam dopuštalo da bez dozvole umnožite materijal prije nego što ga kupite, zbog očiglednog razloga: nešto što jednom umnožite vjerojatno više nećete kupiti.

Općenito govoreći, jest. Iako su neke vrlo stare pjesme možda već postale javno dobro (Public Domaine), najveći dio glazbe koja se pojavljuje na internetu još je zaštićen autorskom pravom.

U slučajevima u kojima ljudi uporno stavljaju glazbu na raspolaganje putem interneta kršeći pri tom zakonske propise o autorskome pravu, oni zapravo djeluju kao kradljivci autorskoga prava i izlažu se opasnosti da nadležni državni organi ili nositelji autorskoga prava protiv njih pokrenu pravne radnje.
Vlasnici autorskoga prava i srodnih prava redovito pokreću pravne radnje u različitim zemljama kako bi se nezakoniti materijal uklonio s interneta te kako bi tražili građansko ili kazneno sankcioniranje prekršitelja zakona. Stotine milijuna glazbenih datoteka uklanja se s interneta svake godine na temelju suradnje između pružatelja internetskih usluga i glazbene industrije.
Protiv prekršitelja zakona pokrenuti su građanski i kazneni sudski postupci. Glazbena industrija najavila je svoju namjeru da pojačano djeluje protiv te vrste krađe autorskoga prava.